KONVENCIJA O PRAVIMA DJETETA (PRIHVAĆENA OD PLENARNE SKUPŠTINE UN-A 11.12.1989. GODINE)

KONVENCIJA O PRAVIMA DJETETA
(PRIHVAĆENA OD PLENARNE SKUPŠTINE UN-A 11.12.1989. GODINE)

Istina je da smo možda ovu povelju trebali uskladiti sa obilježavanjem Dana UNICEF-a, međutim smatrali smo da nećemo pogriješiti ako ga ipak uvrstimo jer se u mjesecu svibnju obilježava Dan obitelji. U skladu s time ...

Član 1: Definicija djeteta

Svaka osoba ispod 18 godina smatra se djetetom, ukoliko ta starosna granica nije prema nacionalnim zakonima niža.

Član 2: Jednako postupanje

Sva prava važe bez iznimke za svako dijete. Obaveza je svake države da djecu zaštiti od bilo kakve forme diskriminacije.

Član 3: U najboljem interesu djeteta

Kod donošenja političkih, pravnih i društvenih odluka najprije se u obzir moraju uzeti interesi djeteta.

Član 4: Provođenje prava

Vlade se obavezuju da će učiniti sve kako bi se u praksi provela prava navedena u Konvenciji.

Član 5: Uloga roditelja

Vlade priznaju prava i obaveze roditelja i drugih članova obitelji da dijete usmjeravaju kako to odgovara njegovom razvoju.

Član 6: Opstanak i razvoj

Svako dijete ima pravo na život. Država se izričito obavezuje da će garantirati opstanak i razvoj djeteta.

Član 7: Ime i nacionalnost

Svako dijete od rođenja ima pravo na ime. Dijete, također, ima pravo na nacionalnu pripadnost. Ukoliko je to moguće, djeca treba da poznaju imena svojih roditelja i da ih nose.

Član 8: Zaštita identiteta

Država se obavezala da će štititi službeni identitet svakog djeteta i ukoliko to bude potrebno ponovo ga uspostaviti. Ovo se, prije svega, odnosi na ime, nacionalnost i obiteljsku pripadnost.

Član 9: Odvajanje od roditelja

Svako dijete ima pravo na zajednički život sa svojim roditeljima, osim kad taj zajednički život ugrožava dobrobit djeteta. Dijete, također, ima pravo da kontaktira sa oba roditelja ukoliko je odvojeno od oca, majke ili od oboje.

Član 10: Spajanje obitelji/porodice

I djeca, kao i njihovi roditelji, imaju pravo otići iz jedne zemlje u drugu, ako je svrha toga spajanje obitelji i održanje kontakta između roditelja i djece.

Član 11: Ilegalni odlazak iz zemlje i oduzimanje slobode

Država je obavezna da uz pomoć nekog od roditelja ili uz pomoć nekog trećeg spriječi otmicu ili bilo koju drugu formu oduzimanja slobode djeteta u inozemstvu.

Član 12: Mišljenje djeteta

Svako dijete ima pravo da svoje mišljenje javno kaže. Dijete ima pravo da bude saslušano u svim prilikama ili mjerama kad ga se to tiče.

Član 13: Sloboda mišljenja

Svako dijete ima pravo da iznese svoje namjere i da bude informirano, ne obraćajući pažnju na nacionalne granice država.

Član 14: Sloboda misli, savjesti i religije

Država mora poštivati pravo djeteta na slobodu misli, savjesti i religije, bez da ograničava odgovarajući utjecaj roditelja.

Član 15: Sloboda okupljanja

Djeca imaju pravo da se susreću sa drugima i da se ujedinjuju.

Član 16: Zaštita privatnosti

Djeca imaju pravo na zaštitu od ometanja njihovog privatnog života, njihove obitelji, od upada u njihov stan i zaštitu od ometanja njihovog dopisivanja.

Član 17: Pristup odgovarajućim informacijama

Država mora garantirati da dijete ima pristup informacijama i drugim saopćenjima iz mnogostrukih izvora i poticati masovne medije da nude informacije koje su socijalno i kulturno korisne za dijete. Osim toga država štiti dijete od štetnih informacija i saopćenja.

Član 18: Roditeljska odgovornost

Oba roditelja nose najveću odgovornost za odgoj i razvoj djeteta. Država se obavezuje da će pomagati roditeljima u ispunjavanju ove zadaće.

Član 19: Zaštita od zloupotrebe i zapostavljanja

Država štiti dijete od svake forme zlostavljanja od strane roditelja ili drugih osoba koje imaju pravo na skrb, te razrađuje odgovarajuće socijalne programe da bi spriječila zloupotrebu i pomogla onima kojima je pomoć potrebna.

Član 20: Zaštita djece koja nemaju obitelj

Država se obavezuje na osiguranje posebne zaštite za djecu koja nemaju obitelj, te se obavezuje na pronalazak odgovarajućeg smještaja unutar obitelji-posvojitelja ili odgovarajućih institucija koje se bave odgojem i skrbi o djeci.

Član 21: Posvojenje

Posvojenja trebaju biti dozvoljena samo u najboljem interesu djeteta i mogu se izvršiti tek nakon dozvole nadležnog organa i nakon pristanka roditelja, rođaka ili drugih za dijete odgovornih osoba.

Član 22: Djeca izbjeglice

Djeci izbjeglicama mora biti pružena posebna zaštita. Država mora surađivati sa kompetentnim organizacijama, koje toj djeci mogu pružiti zaštitu i pomoć.

Član 23: Djeca sa teškoćama u razvoju

Svako dijete sa teškoćama u razvoju ima pravo na posebnu skrb, obrazovanje i unapređivanje. Na taj način svakom se djetetu sa teškoćama u razvoju treba se omogućiti najveća moguća mjera samostalnosti i socijalne integracije.

Član 24: Zdravlje i zdravstvene službe

Svako dijete ima pravo na najviši mogući standard u smislu zdravstvene brige. Pri tome, u najvažnije zadatke države spadaju osnovna zdravstvena skrb, preventivna medicinska zaštita, zdravstveni odgoj putem pojašnjenja datih u javnosti, kao i reduciranje stope smrtnosti kod novorođenčadi. Sve države se u vezi s tim obavezuju na razvijanje suradnje u cilju omogućavanja pristupa zdravstvenim službama svoj djeci svijeta.

Član 25: Redovna provjera smještaja

Svako dijete koje je smješteno u nekoj instituciji ili prima medicinsku njegu, ima pravo na redovnu provjeru njegovog osobnog stanja.

Član 26: Socijalna sigurnost

Svako dijete ima pravo na socijalnu sigurnost uključujući socijalno osiguranje.

Član 27: Životni standard

Svako dijete ima pravo na životni standard koji mu omogućava potpuni tjelesni, duhovni, duševni i socijalni razvoj. Obaveza roditelja je, na prvom mjestu, da za djecu obezbijede odgovarajući životni standard. Ali, obaveza države se sastoji u brizi o tome da se prava djeteta mogu ostvariti. Ova obaveza države može sadržavati i materijalnu pomoć države roditeljima.

Član 28: Odgoj i obrazovanje

Svako dijete ima pravo na obrazovanje, a obaveza države pri tom je da besplatno pohađanje osnovne škole učini obaveznim, da razvija različite forme daljnjeg obrazovanja i da djeci shodno njihovim sklonostima omogući pristup visokoškolskim ustanovama. Disciplina koja je pri svemu tome neophodna u školama ne smije kršiti prava niti dostojanstvo djeteta. Razvoj suradnje trebao bi da pospješi provedbu ovog prava.

Član 29: Svrha obrazovanja

Obrazovanje potpomaže potpuni razvoj osobe, talenata, kao i duhovnih i tjelesnih sposobnosti djeteta. Obrazovanje priprema dijete na život u kojem ono treba da bude svjesno odgovornosti kao građanin slobodnog društva; ono unapređuje poštovanje djeteta od njegovih roditelja, njegov kulturni identitet, ali i toleranciju i razumijevanje za vrijednosti koje imaju drugi ljudi.

Član 30: Djeca koja pripadaju nacionalnim manjinama i prastanovnicima

Djeca koja pripadaju nacionalnim manjinama i prastanovnicima imaju pravo da njeguju svoju kulturu, religiju i da koriste svoj jezik.

Član 31: Slobodno vrijeme, odmor i kulturne aktivnosti

Svako dijete ima pravo na mir i odmor, kao i pravo na igru i učešće u kulturnim i umjetničkim događajima.

Član 32: Rad djece

Svako dijete ima pravo na zaštitu od rada koji ugrožava njegovo zdravlje ili spriječava njegovo obrazovanje i razvoj. Država utvrđuje najnižu starosnu granicu za dobijanje radne dozvole i regulira sve uvjete rada.

Član 33: Zloupotreba droga

Djeca imaju pravo biti zaštićena od upotrebe droga i opojnih sredstava, kao i od učešća u produkciji ili trgovini drogom.

KONVENCIJA O PRAVIMA DJETETA
(PRIHVAĆENA OD PLENARNE SKUPŠTINE UN-A 11.12.1989. GODINE)

Istina je da smo možda ovu povelju trebali uskladiti sa obilježavanjem Dana UNICEF-a, međutim smatrali smo da nećemo pogriješiti ako ga ipak uvrstimo jer se u mjesecu svibnju obilježava Dan obitelji. U skladu s time ...

Član 1: Definicija djeteta

Svaka osoba ispod 18 godina smatra se djetetom, ukoliko ta starosna granica nije prema nacionalnim zakonima niža.

Član 2: Jednako postupanje

Sva prava važe bez iznimke za svako dijete. Obaveza je svake države da djecu zaštiti od bilo kakve forme diskriminacije.

Član 3: U najboljem interesu djeteta

Kod donošenja političkih, pravnih i društvenih odluka najprije se u obzir moraju uzeti interesi djeteta.

Član 4: Provođenje prava

Vlade se obavezuju da će učiniti sve kako bi se u praksi provela prava navedena u Konvenciji.

Član 5: Uloga roditelja

Vlade priznaju prava i obaveze roditelja i drugih članova obitelji da dijete usmjeravaju kako to odgovara njegovom razvoju.

Član 6: Opstanak i razvoj

Svako dijete ima pravo na život. Država se izričito obavezuje da će garantirati opstanak i razvoj djeteta.

Član 7: Ime i nacionalnost

Svako dijete od rođenja ima pravo na ime. Dijete, također, ima pravo na nacionalnu pripadnost. Ukoliko je to moguće, djeca treba da poznaju imena svojih roditelja i da ih nose.

Član 8: Zaštita identiteta

Država se obavezala da će štititi službeni identitet svakog djeteta i ukoliko to bude potrebno ponovo ga uspostaviti. Ovo se, prije svega, odnosi na ime, nacionalnost i obiteljsku pripadnost.

Član 9: Odvajanje od roditelja

Svako dijete ima pravo na zajednički život sa svojim roditeljima, osim kad taj zajednički život ugrožava dobrobit djeteta. Dijete, također, ima pravo da kontaktira sa oba roditelja ukoliko je odvojeno od oca, majke ili od oboje.

Član 10: Spajanje obitelji/porodice

I djeca, kao i njihovi roditelji, imaju pravo otići iz jedne zemlje u drugu, ako je svrha toga spajanje obitelji i održanje kontakta između roditelja i djece.

Član 11: Ilegalni odlazak iz zemlje i oduzimanje slobode

Država je obavezna da uz pomoć nekog od roditelja ili uz pomoć nekog trećeg spriječi otmicu ili bilo koju drugu formu oduzimanja slobode djeteta u inozemstvu.

Član 12: Mišljenje djeteta

Svako dijete ima pravo da svoje mišljenje javno kaže. Dijete ima pravo da bude saslušano u svim prilikama ili mjerama kad ga se to tiče.

Član 13: Sloboda mišljenja

Svako dijete ima pravo da iznese svoje namjere i da bude informirano, ne obraćajući pažnju na nacionalne granice država.

Član 14: Sloboda misli, savjesti i religije

Država mora poštivati pravo djeteta na slobodu misli, savjesti i religije, bez da ograničava odgovarajući utjecaj roditelja.

Član 15: Sloboda okupljanja

Djeca imaju pravo da se susreću sa drugima i da se ujedinjuju.

Član 16: Zaštita privatnosti

Djeca imaju pravo na zaštitu od ometanja njihovog privatnog života, njihove obitelji, od upada u njihov stan i zaštitu od ometanja njihovog dopisivanja.

Član 17: Pristup odgovarajućim informacijama

Država mora garantirati da dijete ima pristup informacijama i drugim saopćenjima iz mnogostrukih izvora i poticati masovne medije da nude informacije koje su socijalno i kulturno korisne za dijete. Osim toga država štiti dijete od štetnih informacija i saopćenja.

Član 18: Roditeljska odgovornost

Oba roditelja nose najveću odgovornost za odgoj i razvoj djeteta. Država se obavezuje da će pomagati roditeljima u ispunjavanju ove zadaće.

Član 19: Zaštita od zloupotrebe i zapostavljanja

Država štiti dijete od svake forme zlostavljanja od strane roditelja ili drugih osoba koje imaju pravo na skrb, te razrađuje odgovarajuće socijalne programe da bi spriječila zloupotrebu i pomogla onima kojima je pomoć potrebna.

Član 20: Zaštita djece koja nemaju obitelj

Država se obavezuje na osiguranje posebne zaštite za djecu koja nemaju obitelj, te se obavezuje na pronalazak odgovarajućeg smještaja unutar obitelji-posvojitelja ili odgovarajućih institucija koje se bave odgojem i skrbi o djeci.

Član 21: Posvojenje

Posvojenja trebaju biti dozvoljena samo u najboljem interesu djeteta i mogu se izvršiti tek nakon dozvole nadležnog organa i nakon pristanka roditelja, rođaka ili drugih za dijete odgovornih osoba.

Član 22: Djeca izbjeglice

Djeci izbjeglicama mora biti pružena posebna zaštita. Država mora surađivati sa kompetentnim organizacijama, koje toj djeci mogu pružiti zaštitu i pomoć.

Član 23: Djeca sa teškoćama u razvoju

Svako dijete sa teškoćama u razvoju ima pravo na posebnu skrb, obrazovanje i unapređivanje. Na taj način svakom se djetetu sa teškoćama u razvoju treba se omogućiti najveća moguća mjera samostalnosti i socijalne integracije.

Član 24: Zdravlje i zdravstvene službe

Svako dijete ima pravo na najviši mogući standard u smislu zdravstvene brige. Pri tome, u najvažnije zadatke države spadaju osnovna zdravstvena skrb, preventivna medicinska zaštita, zdravstveni odgoj putem pojašnjenja datih u javnosti, kao i reduciranje stope smrtnosti kod novorođenčadi. Sve države se u vezi s tim obavezuju na razvijanje suradnje u cilju omogućavanja pristupa zdravstvenim službama svoj djeci svijeta.

Član 25: Redovna provjera smještaja

Svako dijete koje je smješteno u nekoj instituciji ili prima medicinsku njegu, ima pravo na redovnu provjeru njegovog osobnog stanja.

Član 26: Socijalna sigurnost

Svako dijete ima pravo na socijalnu sigurnost uključujući socijalno osiguranje.

Član 27: Životni standard

Svako dijete ima pravo na životni standard koji mu omogućava potpuni tjelesni, duhovni, duševni i socijalni razvoj. Obaveza roditelja je, na prvom mjestu, da za djecu obezbijede odgovarajući životni standard. Ali, obaveza države se sastoji u brizi o tome da se prava djeteta mogu ostvariti. Ova obaveza države može sadržavati i materijalnu pomoć države roditeljima.

Član 28: Odgoj i obrazovanje

Svako dijete ima pravo na obrazovanje, a obaveza države pri tom je da besplatno pohađanje osnovne škole učini obaveznim, da razvija različite forme daljnjeg obrazovanja i da djeci shodno njihovim sklonostima omogući pristup visokoškolskim ustanovama. Disciplina koja je pri svemu tome neophodna u školama ne smije kršiti prava niti dostojanstvo djeteta. Razvoj suradnje trebao bi da pospješi provedbu ovog prava.

Član 29: Svrha obrazovanja

Obrazovanje potpomaže potpuni razvoj osobe, talenata, kao i duhovnih i tjelesnih sposobnosti djeteta. Obrazovanje priprema dijete na život u kojem ono treba da bude svjesno odgovornosti kao građanin slobodnog društva; ono unapređuje poštovanje djeteta od njegovih roditelja, njegov kulturni identitet, ali i toleranciju i razumijevanje za vrijednosti koje imaju drugi ljudi.

Član 30: Djeca koja pripadaju nacionalnim manjinama i prastanovnicima

Djeca koja pripadaju nacionalnim manjinama i prastanovnicima imaju pravo da njeguju svoju kulturu, religiju i da koriste svoj jezik.

Član 31: Slobodno vrijeme, odmor i kulturne aktivnosti

Svako dijete ima pravo na mir i odmor, kao i pravo na igru i učešće u kulturnim i umjetničkim događajima.

Član 32: Rad djece

Svako dijete ima pravo na zaštitu od rada koji ugrožava njegovo zdravlje ili spriječava njegovo obrazovanje i razvoj. Država utvrđuje najnižu starosnu granicu za dobijanje radne dozvole i regulira sve uvjete rada.

Član 33: Zloupotreba droga

Djeca imaju pravo biti zaštićena od upotrebe droga i opojnih sredstava, kao i od učešća u produkciji ili trgovini drogom.